Pretraživanje


Današnja festa vuče korijene iz davne legende prema kojoj se sv. Vlaho ukazao gradskom župniku Stojku te tako spasio Grad od mletačke okupacije. Nakon toga Dubrovčani su ga izabrali za svoga nebeskog zaštitnika. Godine 972. odredili su da dan Vlahove mučeničke smrti, 3. veljače, bude dan njegovog blagdana u Dubrovniku. Od tada je Dubrovnik više od 1000 puta proslavio „Festu svetoga Vlaha“. Tako je 2016. godine, uz obilježavanje 1700. obljetnice mučeništva svetoga Vlaha, proslavljena 1044. po redu Festa svetoga Vlaha.

Prvi zapis Feste

Najraniji opis Feste zabilježio je humanistički učitelj Filip de Diversis, koji je u Dubrovniku boravio sredinom 15. stoljeća. Prema njegovim zapisima, tri dana prije feste svetoga Vlaha na Orlandov se stup vješao barjak svetoga Vlaha. Najvažniji dio proslave bio je dolazak seljaka iz svih područja Dubrovačke Republike, u punoj ratnoj spremi i pod barjacima svojih bratovština. Predstavljali su se knezu, isto kao i obrtnici svih struka. Proslava je nastavljena kretanjem svečane povorke prema samostanu svete Klare i nazad, a 14 dana nakon toga završili bi u crkvi svetoga Vlaha.

''Sloboština sv. Vlaha''

Festa svetoga Vlaha bila je blagdan svih stanovnika Republike. Kako bi se svima omogućilo sudjelovanje, uvedena je ''Sloboština sv. Vlaha'' – svaki prekršitelj, kažnjenik i prognanik mogao je 2 dana prije i 2 dana poslije blagdana slobodno doći u Grad, a da ga nitko nije smio pozvati na odgovornost (ta se sloboština kasnije proširila na 7 dana prije i 7 dana poslije blagdana).

Izvori: Armand Tchouhadjian: ''Sveti Vlaho, biskup iz Sebaste''dubrovnikportal, DulistGlas Koncila, GOV HR, Hrvatski FokusHrvatska pošta, meetdubrovnik, Privatna gimnazija,  Putovnica.netSlobodna Dalmacija, Wikipedia

Hrvatska, kao potpisnica Konvencije za zaštitu i očuvanje nematerijalne kulturne baštine, ulaže velike napore u očuvanju te baštine kako bi je sačuvala i za buduće naraštaje.

Nematerijalna kulturna baština životno je i identifikacijski važna za svaku sredinu, pa je tako Festa svetoga Vlaha u Dubrovniku najprije zaštićena kao nacionalno kulturno dobro, a po prijedlogu i obradi Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture RH, nominirana na UNESCO-ovu Reprezentativnu Listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva (Representative list of the Intangible Cultural heritage of Humanity).

Nakon pomno i dugotrajno pripremane dokumentacije, sukladno zahtijevnim UNESCO-vim kriterijima, 30. rujna 2009. godine iz Abu Dhabija stiže radosna vijest o upisu Feste svetoga Vlaha na Reprezentativnu UNESCO-vu listu. Dubrovnik je tako po drugi put, nakon upisa spomeničke cjeline Grada iz 1979. godine, ušao u UNESCO-v registar i po Festi svetoga Vlaha, na što su Dubrovčani posebno ponosni.

Sveti Vlaho srastao je s Gradom i njegovim pukom, srž je dubrovačke duše i identiteta, pa je prepoznavanje milenijskog štovanja njegova kulta kao žive tradicije, posebno razveselila dubrovački puk i podigla razinu samodostojanstva.

Izvor: mr. sc. Maja Nodari: "Sveti Vlaho - baština čovječanstva"