Pretraživanje


U gradiću Pézenasu na jugu Francuske sveti se Vlaho časti od 12. stoljeća.

olivier lebaron

 

Geografski položaj i kratka povijest Pézenasa

Gradić Pézenas smješten je u blizini ušća rječice Peyne u rijeku Hérault, čija ga dolina povezuje s obalama Sredozemnoga mora. Nalazi se u departmanu Hérault u regiji Okcitaniji, a ima oko 8000 stanovnika. Na tom su se području smjenjivali ibersko naselje, galsko-rimska utvrda, srednjovjekovni tabor, feud prodan francuskoj kruni u 13. stoljeću, poznati sajamski grad suknara u 15. stoljeću, žarište pobune protiv kraljevske vlasti u 17. stoljeću, republikanski grad u 18. stoljeću... Sva su ova razdoblja ostavila budućim naraštajima ono što danas čini gradsku kulturnu baštinu, koja je specifični dio francuske nacionalne povijesti i pripada svjetskoj kulturnoj baštini.
Rječica Peyne, koja protječe kroz grad, poznata je po svojim ljekovitim svojstvima još od antičkih vremena (od rimskog imena Piscinae, što znači toplice, bazeni, s vremenom se razvio današnji naziv Pézenas). A kako je sveti Vlaho bio i liječnik, sa svojim je iscjeliteljskim sposobnostima naslijedio galsko božanstvo rječice Peyne – boga Pedenu.

 

Kulturna baština Pézenasa

Kulturna baština Pézenasa proistječe iz mediteranskog okruženja, trubadurskog nasljeđa i suživota različitih kulturnih utjecaja. Poseban su trag ostavila stoljeća književnosti na okcitanskom jeziku, koji se u južnoj Francuskoj pojavio u 10. stoljeću, nekako u isto vrijeme kad i sjevernofrancuski dijalekt langue d'oil, koji kasnije postaje službeni francuski jezik. Okcitanski ili langue d'oc i danas je karakterističan za južne francuske zemlje. Jedna od njih je po njemu dobila i ime – pokrajina Languedoc, koja je postala dio francuskoga kraljevstva nakon križarskog pohoda protiv albingeza u 13. stoljeću, i čiji je glavni grad Pézenas bio u 16. stoljeću.
Od spomenika se u Pézenasu izdvajaju gradske palače iz raznih stilskih razdoblja. Najreprezentativnije su palača baruna Lacoste iz 16. stoljeća te zgrada Povijesnoga kazališta (le théâtre historique de Pézenas) s početka 19. stoljeća. Od crkava je najznačajnija Zborna crkva svetoga Ivana, obnovljena 1746. na mjestu crkve koju su podigli templari 1314. godine. U njoj se nalaze poznate orgulje koje je 1758. izradio Jean Francois l'Epine.
U bogatoj nematerijalnoj baštini izdvajaju se sezonske svečanosti (temporadas), totemska životinja Ždrijebe iz Pézenasa, karneval i proslava svetoga Vlaha. Autohtoni gastronomski proizvodi su le petit pâté de Pézenas iz 18. stoljeća: slatko-slani proizvod od janjetine, kandiranog limuna i smeđeg šećera u obliku smotuljka i le berlingot de Pézenas (iz 17. ili 18. stoljeća), bomboni od kuhanog aromatiziranog šećera (voće, anis, čokolada), koji se još uvijek ručno proizvode.
Od kulturnih događaja tijekom godine najznačajniji su karneval, kazališni festival posvećen Molièreu, koji je u više navrata boravio u Pézenasu sredinom 17. stoljeća, te Total festum – festival okcitanske i katalonske kulture.
Uz gradske vlasti, o baštini skrbi i nekoliko udruga: Théâtre des Origines, Collectif Temporadas i Les amis de Pézenas, koja je najvažnija i najstarija, osnovana još 1921. godine.

 

Sveti Vlaho u Pézenasu kroz povijest – mijene i zabrane

Zbog češljeva za vunu, kojima je mučen, sveti se Vlaho časti kao zaštitnik mnogih tekstilnih obrta. Upravo je to i bio razlog zašto su naselja, od kojih je nastao današnji Pézenas, odabrala ovoga sveca za svoga zaštitnika. Na tom se području nekada uzgajala stoka, pa su se postepeno razvijali obrti i trgovina tekstilom i kožom, a Pézenas je postao srednjovjekovno trgovačko i sajmišno središte, zbog čega su i danas imena brojnih gradskih ulica povezana s proizvodnjom tekstila.
Štovanje svetoga Vlaha u naseljima od kojih je nastao Pézenas može se locirati u rani srednji vijek, već nakon pada Rimskog Carstva, no prvi pouzdani trag nalazimo u 12. stoljeću, s dolaskom templara, koji su unutar svog samostana podigli svečevu crkvu.
Opseg, izgled i značaj proslave svetoga Vlaha u Pézenasu varirali su kroz stoljeća, ali svjetovnu je dimenziju proslave oduvijek karakterizirala kalendarska blizina karnevala i svečanosti vezanih uz kraj zime i najavu proljeća. S obzirom na pripadnost okcitanskoj kulturi, svečanost se sastojala od plesova, pjesama, običaja i svjetovnih obreda koji veličaju mladost, šalu i karnevalsku dvostrukost. Zbog društveno-političkih mijena u južnoj Francuskoj, vlasti su u 17. stoljeću zabranile svjetovnu proslavu. Koncem 18. stoljeća, odnosno nakon Francuske revolucije, uz sakralni dio ove proslave zabranjuje se i većina ostalih svjetovnih običaja zato jer se izvode na okcitanskom jeziku. Godine 1883. republikanci glavnim gradskim blagdanom proglašavaju Mardi Gras (Pokladni utorak) umjesto 3. veljače, dana zaštitnika grada, svetoga Vlaha.

View this photo set on Flickr

Sveti Vlaho u Pézenasu danas

I danas se proslava svetoga Vlaha u Pézenasu sastoji od sakralnog dijela – svečane mise 3. veljače uz blagoslov djece i molitve za mir uz puštanje triju golubica, i svjetovnog, koji je raznovrsniji i, sukladno okcitanskoj tradiciji, vezan uz nadolazeće karnevalske svečanosti. Za razliku od Dubrovnika, svjetovna se proslava ne održava na svečev dan, nego vikend prije ili poslije blagdana, kako bi joj moglo prisustvovati što više ljudi.
Organizacijom svjetovne proslave svetoga Vlaha i Pokladnog utorka posljednjih petnaestak godina bave se dvije udruge posvećene očuvanju okcitanskoga kulturnog nasljeđa, naročito nematerijalne baštine: Théâtre des Origines i Collectif Temporadas, koje nastoje oživjeti što više izvornih okcitanskih običaja. Neizostavni dio programa te proslave je i Ždrijebe, odnosno Polin (okcitanski) ili Poulain (na francuskom). Riječ je o ogromnoj totemskoj životinji koja izlazi na gradske ulice povodom većih sezonskih svečanosti (temporadas). Figuru Ždrijebeta nosi osmero plesača, a prate je glazbenici s tamburama i frulama. U južnoj Francuskoj takve životinje od platna i drveta, koje simboliziraju određeni grad odnosno zajednicu, nisu rijetkost, a Ždrijebe iz Pézenasa najstarije je i najpoznatije. Zajedno s još nekoliko francuskih i belgijskih procesijskih divova i zmajeva, Ždrijebe je 2005. uvršteno u UNESCO-ov Popis remekdjela usmene i nematerijalne baštine čovječanstva. Godine 2008. sva dobra s tog Popisa upisana su u Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

 

Svjetovna proslava svetoga Vlaha u Pézenasu

U dolazak karnevala uključen je i lik svetog Vlaha, koji dočekuje karnevalske konzule u svojoj kapelici, izlazeći iz nje na magarčevim leđima, na kojima sjedi naopako. Od zime se oprašta licem u lice, a leđa okreće naprijed, ususret proljeću, da bi ga pozdravio na tipično karnevalski način – obrnuto. Slijedi ga cijeli karnevalski mimohod, s glazbenicima i plesačima, te voditeljem mimohoda (na okcitanskom lo passa carriera) i odabranim karnevalskim konzulima.
Ispred kuća trojice karnevalskih konzula odigrava se burleskni dvoboj između svakog konzula i svetoga Vlaha. Za taj su verbalni dvoboj uvježbane i igre riječima koje se odnose na lokalne aktualnosti. Sveti Vlaho na kraju uspijeva nagovoriti konzule da mu daju ključeve grada kako bi se karneval mogao održati. Naravno, u danima karnevala sve će biti obrnuto, pa gradom tada vladaju karnevalski konzuli, a ne njegova stvarna uprava.
Karnevalski se mimohod nastavlja do lokaliteta galske božice Ainai, gdje se ona i Vlaho susreću. Ainai zatim poziva Ždrijebe, koje Vlaho blagoslivlja i naređuje mu da karnevalizira Grad. Ždrijebetovim dolaskom započinje karnevalsko slavlje koje traje do Čiste srijede.
Po završetku mimohoda sudionicima se poslužuje tradicionalno jelo, tzv. gulaš od ostataka (po dubrovačkom pastić), koji se priprema od namirnica koje su ostale po kućama prethodnih dana. Večera završava zabavom, uz tradicionalne okcitanske plesove, glazbu i instrumente, a u njoj sudjeluje cijeli grad.

 

Dodatne informacije možete pročitati u trojezičnoj brošuri o čašćenju svetoga Vlaha u Dubrovniku i Pézenasu.

 

Pripremile: Amélie Jalbert, Alice Hernandez i Petra Jelača
Prijevod: Ivana Grkeš, Petra Jelača i Adriana Kremenjaš-Daničić
Uredila: Adriana Kremenjaš-Daničić

Izvori:
www.ville-pezenas.fr
www.laregion.fr
www.temporadas.org
http://amis-pezenas.com
www.claude-alranq.com